Ustroj Tuđmanova UNS-a i Hrvatske obavještajne zajednice

Kada je krajem ožujaka te 1993. uspostavljen Ured za nacionalnu sigurnost (UNS) novi hrvatski obavještajni časnici shvatili su ozbiljno svoju ulogu utemeljitelja. Ta će generacija osigurati Predsjedniku Tuđmanu i političkom vodstvu sve relevantne podatke potrebne za nanošenje poraza Srbiji i Srbima, oslobađanje okupiranog teritorija naše zemlje i rješavanje regionalne krize izazvane raspadom bivše Jugoslavije. To nije bilo lako, teška vremena stvaraju odlučne i hrabre ljude kakvi su odreda bili novi hrvatski obavještajni časnici. Oni su stvorili novu obavještajnu zajednicu za sve naše pobjede. U tom presudnom trenutku svjesno su ostavili na stranu crvenu i crnu hrvatsku prošlost okrenuvši se isključivo budućnosti.

Hrvatska obavještajna zajednica devedesetih

Takvu novoformiranu obavještajnu zajednicu činile su službe koje tajnim metodama prikupljaju u zemlji i inozemstvu podatke od interesa za nacionalnu sigurnost. U novom sustavu ciljeve je određivao Predsjednik Republike Franjo Tuđman zajedno sa Stožernim odborom za nacionalnu sigurnost (SONS). Razradu ciljeva i raspodjelu resursa u obavještajnom ciklusu osiguravao je Koordinacijski odbor obavještajne zajednice (KOOZ). Obavještajna zajednica imala je jasnu zadaću, prikupiti podatke od značaja za nacionalnu sigurnost, za vođenje vanjske i obrambene politike, osiguranje gospodarske moći naše zemlje te podatke za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala. Protuobavještajne članice obavještajne zajednice imale su zadaću zaštite države od obavještajnog rada stranih službi. Isto tako imale su i zadaću zaštite Predsjednika RH, Vlade RH, općenito vrhovništva, diplomatskih predstavništava kao i objekata od državnog i nacionalnog interesa. U tako složenom sustavu, Stožerni odbor za nacionalnu sigurnost (SONS) imao je zadaću usmjeravanja i usklađivanja rada državnih ministarstava u obavljanju poslova nacionalne sigurnosti. SONS je utvrđivao ciljeve, zadaće i odobravao planove rada obavještajne zajednice, određivao politiku i strategiju zaštite vrhovništva, određivao mjere i postupke zaštite nacionalnih interesa. Predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost predsjedavao je sjednicama SONS-a čiji su članovi po funkcijama bili: zamjenik predstojnika UNS-a, ravnatelj HIS-a i ministri državnih ministarstava te savjetnici Predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost i za unutarnju politiku. Za provedbu odluka SONS-a bio je odgovoran Koordinacijski odbor obavještajne zajednice (KOOZ). KOOZ je koordinirao rad svih službi u provedbi dobivenih zadaća. Ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) predsjedavao je sjednicama KOOZ-e. Članovi KOOZ-a bili su po funkcijama: zamjenik ravnatelja HIS-a, pomoćnik ministra unutarnjih poslova (ravnatelj Službe za zaštitu ustavnog poretka), pomoćnik ministra obrane za sigurnost, načelnik Sigurnosno-informativne službe, načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera oružanih snaga RH i načelnik Uprave za međunarodnu vojnu suradnju Ministarstva obrane RH. Ravnatelj HIS-a mogao je po potrebi na sjednice KOOZ-a pozvati i predstavnike Financijske policije, Uprave Hrvatske carine, Kriminalističke policije i Vojne policije.

Koje su bile članice nove obavještajne zajednice

U tako organiziranom sustavu izbjegnuti su i na najmanju mjeru svedeni sukobi oko nadležnosti službi. Jezgru obavještajne zajednice činile su četiri službe koje su se bavile obavještajnim radom: Hrvatska izvještajna služba (HIS) kao glavna služba UNS-a, Služba za zaštitu ustavnog poretka MUP-a RH (SZUP), Sigurnosno-informativna služba Ministarstva obrane RH (SIS) te Obavještajna uprava Glavnog stožera Oružanih snaga RH (ObU GSOSRH).

Hrvatska izvještajna služba bila je glavna i izvršna obavještajna služba UNS-a. HIS je provodio ciljeve i zadaće koje je dobivao od UNS-a. Kao središnja služba obavještajne zajednice HIS je usklađivao i usmjeravao rad obavještajnih i sigurnosnih službi na poslovima od interesa za nacionalnu sigurnost . S te pozicije centralne službe u UNS-u HIS je vodio operacije i imao nadzor nad zajedničkim operacijama obavještajne zajednice. Primarna zadaća HIS-a bila je tajno prikupljanje obavještajnih podataka u inozemstvu. Na teritoriju Republike Hrvatske HIS nije mogao djelovati operativno prema hrvatskim građanima, mogao je operativno djelovati samo prema strancima u suradnji s drugim službama po nadležnosti. HIS je bio jedina služba ovlaštena za suradnju sa stranim izvještajnim službama. U svom djelovanju HIS je u inozemstvu tajnim operacijama prikupljao podatke i objedinjavao ih sa tajnim podatcima koje je primao od drugih članica obavještajne zajednice. Analitičke uratke iz tih podataka HIS je dostavljao Predsjedniku RH, Predsjedniku Vlade RH i drugim korisnicima. Služba za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) bila je u sastavu MUP-a s primarnom zadaćom zaštite ustavnog poretka i protuobavještajne zaštite na cjelokupnom teritoriju RH. SZUP nije mogao operativno djelovati izvan teritorija Republike Hrvatske, osim prema državljanima Republike Hrvatske. Sigurnosno-informativna služba (SIS) bila je u sastavu Ministarstva obrane RH sa zadaćom protuobavještajne zaštite oružanih snaga i Ministarstva obrane RH. SIS nije imao ovlasti operativnog rada prema civilnim osobama državljanima RH osim u slučaju ratnih operacija, kada odlukom ministra obrane rad može biti proširen i na civilne osobe na ratnom području. SIS je bio nadležan za protuobavještajnu i sigurnosnu zaštitu vojne proizvodnje bez obzira na sudionike.

Obavještajna uprava GS OS RH bila je zadužena za tajno prikupljanje obavještajnih podataka za potrebe Hrvatske vojske. Ova služba mogla je uz prethodnu obavijest HIS-a razmjenjivati obavještajne podatke službenim kanalima s onim vojskama s kojima Republika Hrvatska surađuje. Tako je izgledala jezgra hrvatske obavještajne zajednice s dvije civilne i dvije vojne službe. HIS je bio civilna obavještajna služba dok je SZUP bio civilna protuobavještajna služba. SIS je bio vojna protuobavještajna služba dok je Obavještajna uprava GS OS bila vojna obavještajna služba.

U realnosti sustav je funkcionirao na slijedeći način. Predsjednik RH daje smjernice za rad UNS-u i obavještajnoj zajednici RH. Predstojnik UNS-a i državni ministri određuju zadaće službama za koje su odgovorni. Svaka služba priprema svoj godišnji plan rada prema primljenim smjernicama i dobivenim zadaćama. Godišnji plan rada obavještajne zajednice priprema KOOZ, a sastoji se od projekata i operativnih akcija u izvedbi kojih moraju sudjelovati dvije ili više službi. Stožerni odbor za nacionalnu sigurnost odobrava godišnji plan rada obavještajne zajednice te nadzire njegovu izvedbu.

Formiranjem UNS-a i ustrojem obavještajne zajednice Hrvatska je dobila moderan obavještajni sustav koji je mogao odgovoriti na sve izazove tadašnjeg vremena. Od tog trenutka državno vodstvo napokon je dobivalo koordinirano i sustavno točne i pravovremene obavještajne podatke. Naime to nije bio tako do formiranja UNS-a, do 1993. često se je događalo da su primarni korisnici dobivali oprečne podatke o istoj stvari ili pak slične procjene, ali u različitim vremenskim intervalima, što je podjednako izazivalo pomutnju. Pomutnja koju su stvarali i koristili stari komunistički spletkari tipa Manolić ili ubojice tipa Perković osnivanjem UNS-a potpuno je otklonjena. No mržnja tih struktura prema Tuđmanovom UNS-u traje do današnjih dana.

Tuđmanovi UNS-ovci bili su ispred svog vremena, bez obzira na spletkare svih vrsta oni su predano radili da se uspostavi prijeko potrebnog povjerenje između službi, službi koje su po svojoj naravi nepovjerljive. Nakon nekog vremena obavještajna je zajednica profunkcionirala s punim povjerenjem, prvo između čelnih ljudi, a zatim i na svim razinama. Dva su razloga presudila takvom razvoju događaja: prvo, bilo je previše posla kojeg uslijed pomanjkanja i ljudi i opreme nijedna služba nije mogla sama obaviti; i drugo, u ratnim prilikama u zemlji i kriznoj regionalnoj situaciji ni jedna služba nije željela preuzeti na sebe rizik i odgovornosti za moguće propuste i promašaje. Razaranja i poginulih bilo je previše, i samo su se zajedničkim naporima mogle otklanjati opasnosti. Tako ustrojena obavještajna zajednica sa UNS-om i HIS-om kao centralnom obavještajnom službom i novim ljudima koji su bili spremni preuzeti odgovornost odvest će Hrvatsku u velike pobjede.

Tek stvaranjem modernih obavještajnih i protuobavještajnih službi Hrvatska je dobila priliku razvijati svoje obavještajne metode kojima će moći prikupiti podatke potrebne za vođenje rata onako kako su to planirali raditi Tuđman i Šušak: napadati protivničke planove! Koliko je besmisleno napadati gradove, vidimo i danas, a tada smo to mogli vidjeti na primjeru mnogih hrvatskih i bosanskohercegovačkih gradova pod srpskom opsadom: baš kao i Rusi danas, i Srbi su tada malo postigli razaranjima gradova. Napasti njihove snage, također nije bila opcija jer su njihove snage bile neusporedivo brojnije ne samo u ratu, nego i dugo nakon rata. Da se napadne plan, mora ga se dobro poznavati i biti siguran u vjerodostojnost podataka. Tu je bila najveća zadaća obavještajnih službi, i vojne i civilne. S druge strane, otkrivanjem protivničke agenture ili čak ljudi u hrvatskim strukturama vlasti koje su imale prijavljene, ali i neprijavljene kontakte s drugom stranom ili stranim agenturama, mogli su se maskirati vlastiti planovi plasiranjem dezinformacija kojih nisu ni bili svjesni - tu je uloga protuobavještajnih službi, ovdje prije svega SIS-a - bila neprocjenjiva. U svakom slučaju, ovakav je ustroj stvorio organizacijske i metodološke pretpostavke za logičnu podjelu rada uz zadržavanje visokog stupnja koordinacije. I najvažnije, time je iz hrvatskog obrambenog napora uklonjen pogubni mentalitet jugokomunističkih službi sa svojim sitnim i krupnim kriminalcima, doušnicima, ucijenjenim socijalističkim direktorima sa svojim ljubavnicama. Ti su se svi kadrovi bar na kratko primirili u strahu da im se nešto ne dogodi. Na žalost, nije im se dogodilo ništa jer tada jednostavno sa svim tim svojim spletkama „klasićima“ na drugoj strani, vikendicama i firmama u inozemstvu nisu bili bitni. Neki su se uspjeli uhljebiti uglavnom po Ministarstvu vanjskih poslova, dok neki su našli sinekure po državnim firmama. Ipak, nisu mogli utjecati na tijek rata, a to je tada bilo najvažnije.

Sapere Aude - USUDI SE ZNATI

Hrvatska izvještajna služba bila je glavna služba obavještajne zajednice unutar Ureda za nacionalnu sigurnost . HIS je svojim tajnim operacijama i elektroničkim izviđanjem bio udarna obavještajna snagu Hrvatske države u domovinskom ratu. HIS je Predsjedniku Tuđmanu između ostalog razotkrio na vrijeme sve planove međunarodne zajednice s Planom Z4. Isto tako HIS je Predsjedniku Tuđmanu na vrijeme dostavio točne obavještajne podatke da Srbi neće prihvatiti Plan Z4. Predsjednik Tuđman znao je to iskoristiti na najbolji način. Zato danas imamo Hrvatsku.